Posebno se razmatra značaj institucionalne saradnje i lokalne zajednice u prevenciji i zaštiti od nasilja. Autorka naglašava potrebu za edukacijom zaposlenih, osnaživanjem porodica, radom organizacija civilnog društva i informisanjem građana o njihovim pravima i načinima prijavljivanja nasilja.
U radu su prikazani statistički podaci i nalazi istraživanja koji ukazuju na učestalost porodičnog nasilja, kao i podatke o nasilju nad ženama i femicidu u Srbiji u periodu obuhvaćenom tekstom.
Autorka opisuje i mehanizme dugotrajnog nasilja i kontrole, među kojima su izolacija žrtve, periodi prividne nežnosti, potpuna kontrola i zastrašivanje. Ovi obrasci mogu doprineti stvaranju začaranog kruga nasilja i otežati žrtvi da napusti nasilni odnos ili prijavi nasilnika.
Posebno su izdvojeni razlozi zbog kojih žene često ne prijavljuju nasilje: umanjivanje ozbiljnosti poslednjeg napada, osećaj stida, strah od ponavljanja nasilja i nepoznavanje načina prijavljivanja. Završna poruka rada jeste da se o nasilju nad ženama ne sme govoriti samo povodom međunarodnih datuma, već da prevencija mora biti stalna tema u društvu i obrazovanju.
nasilje nad ženama, nasilje u porodici, partnersko nasilje, prevencija nasilja, zaštita žena, femicid, psihičko nasilje, fizičko nasilje, seksualno nasilje, kontrola, zastrašivanje, ljudska prava, 16 dana aktivizma

